preskoči na sadržaj
NOVOSTI

Izložba u Klovićevim dvorima

Učenici Gimnazije Sisak su u pratnji profesorica Marijane Milas i Vesne Rogulja Mart 18. travnja posjetili izložbu u Klovićevim dvorima i dobili uvid u Picassovo stvaralaštvo. Učenica Manuela Jakopović napisala je osvrt na izložbu.

                                                        

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Pablo Picasso, izložba Remek-djela iz Muzeja Picasso, Pariz

 

Pablo Picasso španjolski je slikar te jedan od najistaknutijih slikara 20.st. Rođen je 25. listopada 1881. godine u Malagi u Španjolskoj.Njegova je darovitost bila izuzetna jos od najranijeg djetinjstva. Njegova prva riječ bila je "piz", skraćeno od lápiz ,što je španjolska riječ za olovku. Nakon što je, igrom slučaja, dovršio očevu sliku golubova, otac mu je predao sve svoje kistove, boje i palete i nikada više nije slikao iz razloga što je slika bila zadivljujuće lijepa. Njegove slike, skulpture, grafike i keramika otkrivaju jednog od najkontroverznijih umjetnika današnjice. Za života napravio je veliki broj slika, skulptura i crteža, te je za svoja djela koja još i danas vrijede milijune mogao dobiti gotovo sve. Picassovo stvaralaštvo obuhvaća više faza, a to su plavo i ružičasto razdoblje, klasično razdoblje, kubizam, dvadesete i tridesete godine, ratno iskustvo, te kasna djela. Gotovo da nema područja u kojem Picasso nije iskazao svoju umjetnost. Bavio se slikarstvom na platnu i zidu, skulpturom, grafikom i keramikom, izrađivao je kolaže i plakate, te se u svemu tome iskazao kao pravi genij. Picasso je usklađivao stare tradicije sa novim modernim stilovima, i tako je izmislio nove, dotad nepoznate oblike umjetnosti. Picasso je bio jedan od osnivača kubističkog pokreta, zajedno sa svojim prijateljem, francuskim slikarom Georgesom Braqueom. Za vrijeme Picassova života njegovi su radovi izlagani na bezbrojnim izložbama. Picasso je bio prvi umjetnik koji je imao izložbu svojih djela u muzeju Louvre u Parizu za vrijeme života. 

Izložba Remek-djela iz Muzeja Picasso, Pariz prikazuje više od stotinu radova i dokumenata koji ocrtavaju uzbudljivo umjetničko putovanje od ranih radova do posljednjih godina njegovog dugog i plodnog života. Slike, skulpture i fotografije nanizane u kronološkom slijedu započinju sa slikom četrnaestogodišnjeg Picassa Čovjek s kapom (1895.). U sljedećem tipičnom radu plavog perioda Portretu muškarca (1902.-1903.) predstavlja se u sasvim drugom svjetlu, kao tužni lik podložan sudbini ukletog umjetnika. Tjekom izložbe vidjeli smo bogatstvo različitosti, neiscrpne kreativnosti, nenadmašnog majstorstva u svim umjetničkim fazama velikog stvaratelja modernizma: plavi i ružičasti period, protokubizam i istraživanja Afrike, amblematske radove sintetičkog kubizma, „klasični“ period, nadrealističku fazu te kasne slike. Izložba završava autoportretom Nedjelja završenim neposredno pred smrt 1971. godine, kojim ponovno odaje počast Velasquezu, Rembrandtu i Goyi.

 Djelo Portret muškarca iz 1902/03. svjedoči o prvom Picassu svojstvenu stilu – plavom razdoblju. Na    Picassovo stvaralaštvo snažno su utjecali događaji iz privatnog života. Plava faza posljedica je smrti   Picassova dobrog prijatelja Casagemasa. To je bio način na koji je Picasso izražavao svoju tugu i bol. Nakon plavoga razdoblja slijedi ružičasto, koje je potaknula ljubav s Fernande Olivier.

Žene su mu bile najveća inspiracija i svaku, s kojom je bio u vezi, ovjekovječio je na platnu. Svaka žena, ispočetka, imala je posebno mjesto u njegovu životu, no kako je njihov zajednički život odmicao, tako je njezina važnost blijedjela, sve do trenutka kada bi bila potpuno odbačena jer se na horizontu pojavila nova. "La belle Fernande", odnosno lijepa Fernande Olivier bila je Picassova prva "službena" ljubavnica. Njihova veza obilježila je cijelu njegovu ružičastu fazu.

Istraživanja grčke, iberske i afričke umjetnosti rezultirala su vjerojatno najpoznatijom Picassovom fazom – kubizmom. Stil koji je označio kraj kontinuiranog razvoja zapadnoeuropske umjetnosti bio je prijelomna točka u Picassovu životu. Umjetnost koja je u prvom mahu izazvala zgražanje i odbijanje ubrzo je postala općeprihvaćena u tolikoj mjeri da su je ostali umjetnici počeli oponašati. Na osnovi nekoliko djela ženskih aktova i glava muškaraca možemo pratiti eksperimentiranja koja su dovela do kubizma. Iako nije izloženo djelo Gospođice iz Avignona, dvije skice koje prethode tom remek-djelu sažimaju iskustvo i utjecaj Gauguina i afričke umjetnosti te pokazuju proces koji je prethodio stvaranju Gospođica.

Nakon eksperimentalnog odnosa između slikarstva i skulpture i faze kubizma Picasso se opet vraća figuraciji i klasičnom izričaju. Ono je posljedica putovanja u Rim, posjeta Pompejima i Napulju. Tomu pridonosi i nova žena u njegovu životu, Olga Koklova, koja mu 1921. rađa sina Paula. U tim godinama Picasso je posvećen privatnom životu i svakidašnjici, pa imamo priliku vidjeti intimne portrete njegova sina Paul kao harlekin i Paul crta. Portreti sina govore o osobnoj sreći. Naslikao je tri velika Paulova portreta, koja je čuvao sve do smrti. Nakon klasične faze slijedi nadrealistička faza, koja je bila svojevrstan bijeg od problema u osobnom životu. Olga nije shvaćala njegovu stvaralačku krizu, a javnost ga je postupno gušila jer je nekritički odobravala sve što je radio. Pod utjecajem tada dominantna nadrealizma Picasso radi niz djela u kojima poseže za introspekcijom. Možda je najbolji odraz njegove tadašnje osobne krize djelo Kipar, u kojem umjetnik stoji pred dovršenim djelom, dok sićušan okvir okružuje profil Marie-Thérčse, njegove nove mlađahne ljubavi s kojom je imao kćer Mayu.

Godine 1937. pronalazi novu ljubav, umjetnicu Doru Maar - divlju djevojku,koja se zbog Picassa potukla s Marie Thérése. No, i ta je veza naposljetku završila kao i sve prethodne. Nakon Dore je počela era mlade slikarice Françoise Gilot. Kada su se upoznali, ona je imala nepunih 27 godina, a on 62. Rodila mu je dvoje djece - sina Clauda i kći Palomu. Françoise je bila jedina žena za kojom je Picasso, nakon što ga je ostavila, kratko patio. Utjehu je pronašao, iako ne zadugo, u Sylvette David, a potom u 45 godina mlađoj Jacqueline Roques s kojom se 1961. oženio. Jacqueline, prodavačica iz gradića Vallauris na jugu Francuske, bila je posljednja žena njegova života.

U starosti Picasso se vraća tematici s kojom je i počeo. Uspoređujući rana i kasna djela vidljiv je još jedan paradoks. Pri kraju života Picasso sve više počinje crtati kao dijete. Kako je i sam rekao: „Kad sam bio malen kao ova djeca, crtao sam kao Rafael, ali zato mi je trebao cijeli život da naučim crtati kao dijete˝.

                                                                                            Manuela Jakopović, 3.b



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Sanja Vuković Brodarić   datum: 25. 4. 2013.




preskoči na navigaciju