Ovih su dana na jutra navalile magle, a jesen se napokon izborila s kasnim ljetom. Nervozu upornih južina zamijenila je tuga ogoljenog drveća i sivih, tmurnih krajolika. To je razdoblje utišanih emocija i sporih popodneva, kratak predah od lažnog optimizma ljeta i dubok udah prije božićnih lampica i besmislenih novogodišnjih odluka. Baš u jednom takvom predahu događa se knjiga Predivan svijet. Unatoč ružnom vremenu, dva se prijatelja otisnu na put i na tom se putu bore za dobrotu, toplotu i ljepotu svijeta. Zaplet vrluda i izaziva Zmaja i Pandu na teške odluke. Gubitak, beznačajnost, nesigurnost, ljutnja, mir, strah, samoća, besciljnost, nepotpunost, sve redom teški osjećaji, putuju s glavnim likovima, na mahove postajući preteški, ali nikad tako teški da ih zaustave. Promišljanja osjećaja ne zapinju u nerješivost, imaju optimistične završetke, ali pri tome ne omalovažavaju težinu koraka.
Prije početka avanture junaka, autor nas uvodi u knjigu uputama za korištenje. Kaže da knjiga ima priču, ali da se može čitati napreskokce, ovisno o tome što u tome trenu trebate, lijepu misao za dan ili pomoć za lakše suočavanje s nekim problemom. Dio knjige zadovoljava obzor očekivanja iskusnih čitatelja Jamesa Norburyja, međutim na mnogim nas stranicama iznenađuje novim pristupom. Autorova želja da se knjiga ne čita strogo linearno, prelila se i na crtež koji zauzima cijele stranice i luduje jarkim bojama, odnosno po potrebi gasne i bježi u crnobijele minijature. Ujednačenost i predvidivost nas spašavaju od ludila u kojem živimo, ali život sam ne može biti takav, koliko god ga pokušali tako usustaviti. U Predivnom svijetu autor govori kroz već poznate junake Velikog Pandu i Sićušnog Zmaja, koristi formu viđenu u prijašnjim knjigama, ali igrajući se odlazi i puno dalje, u ovo neočekivano i intenzivno, u predivno promišljeno! I kad dođete do sretnog kraja kojeg izgovara Sićušni Zmaj, tek krećete u avanturu, jer vas autor u završnoj napomeni i završnoj bilješci još jednom vraća u priču.
James Norbury iskreno i punog srca pokušava biti utjeha svojim čitateljima. Ugodno je uroniti u taj dječje otvoren i ljudski topao svijet, lijepo je osjetiti da još uvijek negdje postoji.