Prije četvrt stoljeća društvene mreže nisu bile niti misaona imenica, no kao grom iz vedra neba, 2004. godine Mark Zuckerberg stvara društvenu mrežu namijenjenu studentima Harvarda i ubrzo se ona širi na druga učilišta po cijelim Sjedinjenim Američkim Državama. Svega dvije godine poslije, studentska se mreža otvara javnosti i od tad možemo reći da počinje sasvim novo doba. Društvena mreža Facebook u Hrvatsku je ušla 2007. godine, a godinu poslije događa se veći skok i Facebook zamjenjuje dotadašnje servise za druženje te blogerske platforme. Preveden na hrvatski jezik, lako dostupan na pametnim telefonima, Facebook postaje dijelom svakodnevice i danas u Hrvatskoj ima gotovo 2,5 milijuna korisnika, što znači da je oko 64 % stanovništva Hrvatske registrirano na ovoj društvenoj mreži. Podjednako je koriste muškarci i žene, a najaktivnija skupina na ovoj društvenoj mreži su osobe starosti 25 do 34 godine. Iako Facebook bilježi pad interesa u mladoj populaciji starosti 18 do 24 godine, u populaciji starijoj od 35 godina bilježi vrlo visoku aktivnost i stabilnost. Različite društvene mreže privlačne su i različitoj publici pa su tako Facebooku glavna publika osobe starije od 35 godina, Instagramu oni starosti 25 do 34 godine, a mladi starosti 16 do 24 godine najčešće koriste Tik Tok, mrežu koja je bazirana na video uratcima.
I sad dolazimo do problema: sadržaj. U početku su se društvene mreže koristile za upoznavanje, dijeljenje uspomena, misli, razvijanje poslovnih ideja i slično, a porastom broja korisnika, došle su i reklame, promijenili su se algoritmi, ali se promijenio i traženi sadržaj. Nažalost, danas kvalitetan sadržaj često ostaje neprepoznat jer je zagušen prividno zabavnim sadržajima koji troše vrijeme, ali ne donose ništa novo niti korisno, no popularni su jer je ljudski mozak sklon ljenčarenju i zabavi pa ga je lako uhvatiti u zamku skrolanja. Kliknuvši jednom na neki sadržaj, algoritam prepoznaje aktivnost i korisniku pokušava servirati čim više takvog istog sadržaja što na kraju često, a naročito na Tik Toku, dovodi do beskrajnog skrolanja sadržajima koji prikazuju recimo osobu koja se snima dok na playback pjeva ili govori nešto što je trenutno popularno (op.a. dok pišem tekst popularna je uglazbljena dječja brojalica Sjela baba u balon).
Osim sadržaja kojeg mladi konzumiraju putem društvenih mreža, veliki problem čini i internetsko zlostavljanje, bilo ono upućeno stvaratelju sadržaja ili pak komentatoru istog. Nerijetko imamo priliku vidjeti obijesne komentare pune mržnje i zlobe koji nekima možda ne predstavljaju problem, ali postoje ljudi na koje takvi sadržaji itekako utječu pa su nažalost doveli i do smrti zlostavljanih osoba.
Društvene mreže danas diktiraju i trendove koji ponekad budu itekako loši, nekad i opasni – sjetimo se samo različitih izazova koje su sudionici platili životom! No ne treba sve gledati tako crno, društvene mreže nisu vještice koje treba spaliti na lomači. Iako se problem mladih i društvenih mreža čini kao gordijski čvor, rješenja bar za većinu, ima, a nalaze se u podizanju razine medijske pismenosti, u razvoju kritičkog razmišljanja i u upućivanju mladih u kreaciju umjesto konzumacije i destrukcije. Iskren razgovor s mladim osobama o svemu što doživljavaju, bilo to dobro ili loše, stvara osjećaj pripadnosti i sigurnosti pa će takve mlade osobe imati i jače obrambene mehanizme te će naučiti da mogu tražiti i dobiti pomoć ako je trebaju. Isto tako, razgovor o onome što se krije iza zavjese društvenih mreža odnosno osvješćivanje realnosti naspram virtualne stvarnosti koja je servirana, omogućuje mladim ljudima da lakše uvide moguću obmanu i prijevaru te da nauče konzumirati korisne sadržaje kojih na društvenim mrežama itekako ima.
Otkako je svijeta i vijeka ili izuma i čovjeka, svaki se tehnološki napredak mogao iskoristiti za poboljšanje nečega, ali isto se tako mogao i zloupotrijebiti. Na odraslima je da mlade upute u mogućnosti iskorištavanja društvenih mreža u svrhu poboljšanja nečega, a na mladima ostaju i svijet i društvene mreže pa bi bilo dobro da ih iskoriste za učenje i napredovanje. Zabavljati se treba u pravom životu jer takva je zabava bolja, pozitivnije utječe na organizam i ono najvažnije – pravi se doživljaj pamti!
Financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
