Dragi moji maturanti,
zauvijek ću vam govoriti da ste djevojčice i dječaci, jer sam vas kao takve prvi put upoznala. Za pet godina kad se vratite, kao još veće djevojčice i još veći dječaci, zajedno ćemo čitati pisma koja ste si napisali. Navijam da nećemo zaključiti da ste pametniji i ozbiljniji, jer je jedino važno da dođete sretniji. A tko je što pročitao ili nije, uvijek mi možete reći, ali vas sigurno neću pitati.
Voli vas i grli vaša knjižničarka!
Vidimo se brzo i uvijek.
p.s.
kutiju pečatim kad maturirate, ako još nešto mora u nju, znate gdje sam!
