Balet je podijeljen u dva čina i prikazuje buran život i pustolovine mladića Peera Gynta koji zbog svoje sebičnosti i nemirne naravni tone sve dublje u nerazmrsive probleme, a na kraju i u ludilo. U prvome činu upropaštava vjenčanje prijateljice Ingrid i bogatog Madsa izazivanjem gostiju i Ingrid, na što ga kovač Aslak pokuša ubiti, no Peeru u zadnji čas život spašava Smrt – na sceni tajanstven lik u crnom. Peer potom otima Ingrid, no ona mu ubrzo dojadi. U međuvremenu je mlada Solevig zaljubljena u Peera koji na svome putu susreće mnoštvo bizarnih likova te se nađe u kraljevstvu trolova gdje također pronalazi nevolje. U drugome činu Peer se obogati i putuje svijetom, ali shvaća da je potratio život te se ubrzo nađe u umobolnici. Star i umoran vraća se kući, međutim prekasno jer Smrt ga uporno prati i poziva u lijes. Peer se opire i bori za još malo vremena, a na kraju pronađe staru i oslijepljelu Solevig, shvativši da je jedino njezina ljubav bila važna. 

Edward Clug, slovenski koreograf i umjetnički direktor Baleta SNG u Mariboru, zaslužan je za ovu jedinstvenu interpretaciju klasične priče u obliku baleta. Napisao je libreto čvrsto se držeći Ibsenove dramske poeme te osmislio zapanjujuću koreogarfiju koja je po naravi vrlo moderna, s manjkom strogih tehničkih pokreta u zamjeni za druge načine izražavanja, ali se unatoč tome lako prati. Također, genijalnost Clugove koreografije najviše se istaknula u grupnim plesovima i prikazima borbe, gdje precizna sinkronizacija uz napetu glazbu nikoga nije ostavila ravnodušnim. Ansambl predstave čini šarena skupina plesača iz cijeloga svijeta, a dirigent je Englez Simon Robinson, što ukazuje na svjetske razmjere ove produkcije. Naravno, uz glazbu Edvarda Griega postignut je bajkovit i fantastičan ugođaj, a brojne su skladbe većini poznate otprije iz filmova ili reklama. Nadalje, scenograf Marko Japelj odlučio se za minimalističku scenu koju su baletani vješto i kreativno iskoristili, a kostimi Lea Kulaša impresionirali su svojom inovativnošću.  

Balet, jedan od najsofisticiranijih oblika umjetnosti, često zna biti previše ezoteričan, no “Peer Gynt” dokazao je suprotno. Naizgled daleku priču našem vremenu približio je široj publici daškom moderniteta te time pokazao da može biti pristupačan i zanimljiv čak i mlađim uzrastima.   

Ivan Petrić, 4.b