Han Kang, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024
Alice Munro 1931. -2024.
Munro, Alice (pravo ime Alice Anne Laidlaw), kanadska književnica (Wingham, Ontario, 10. VII. 1931). Kratke priče, njezin glavni književni žanr, koje je u časopisima objavljivala od 1953., sakupila je 1968. u prvu zbirku, Ples sretnih sjenâ (Dance of the Happy Shades). Njezin roman, Životi djevojaka i žena (The Lives of Girls and Women, 1971), strukturiran je kao niz kratkih priča povezanih zajedničkom protagonisticom. Stil njezina pripovijedanja često je pred kritičare postavljao dilemu piše li kratke priče ili romane. Oslonjena na svakidašnjicu, Munro istražuje složenost ljudskoga bića i svojim likovima priskrbljuje emocionalnu zbilju za kakvom nerijetko poseže u vlastitu biografiju. Njezini su likovi poniknuli najčešće iz jugozapadnog Ontarija i često se sukobljuju s običajima i tradicijama. Smatra se jednom od najznačajnijih svjetskih književnica. God. 2013. dobila je Nobelovu nagradu za književnost.
Značajnije zbirke priča:
Što misliš tko si? (Who Do You Think You Are?, 1978),
Jupiterovi mjeseci (The Moons of Jupiter, 1982),
Moj prijatelj iz mladosti (Friend of My Youth, 1986),
Javne tajne (Open Secrets, 1994),
Služba, družba, prošnja, ljubav, brak (Hateship, Friendship, Courtship, Loveship, Marriage, 2001),
Odbjegla (Runaway, 2004),
Previše sreće (Too Much Happiness, 2009) i dr.
Citiranje:
Munro, Alice. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 15.5.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/munro-alice>.
:: opširnije ::
Luko Paljetak 19.8.1943. - 12.5. 2024.
Iz knjige Nove tame, MH, 2013.
:: opširnije ::
Paul Auster 3.2.1947 - 30.4.2024.
Auster [ɔ:'stəɹ], Paul, američki književnik (Newark, 3. II. 1947). Nakon studija u New Yorku (Columbia University), radio je kao prevoditelj u Parizu.
U prvijencu Izum samoće (The Invention of Solitude, 1982) spaja memoarsku prozu o očevoj smrti s razmišljanjima o činu pisanja.
Proslavio se Newyorškom trilogijom (The New York Trilogy, 1987), ciklusom triju slabije povezanih (anti)detektivskih romana (»metafizičkih trilera«), u kojima je propitivanje čvrsto ustrojenih pravila žanra najčešće povezano s temama gubitka, pronalaska ili prisvajanja identiteta. Junaci su tih romana (Stakleni grad – City of Glass, 1985; Duhovi – Ghosts, 1986; Zaključana soba – The Locked Room, 1986) najčešće privatni istražitelji ili pisci, a ozračje je djelâ prožeto tajanstvenošću i napetošću, svojstvenima žanrovima koje se dekonstruira.
Utjecaji Franza Kafke, Samuela Becketta, psihoanalize Jacquesa Lacana, pa i američkoga transcendentalizma vidljivi su i u sljedećim ostvarenjima, ponovno zaokupljenima pisanjem, traganjem za identitetom i novim mogućnostima književnog oblikovanja: Mjesečeva palača (Moon Palace, 1989), Levijatan (Leviathan, 1992), Gospodin Vertigo (Mr. Vertigo, 1994), Knjiga iluzija (The Book of Illusions, 2002), Čovjek u tami (Man in the Dark, 2008). Pitanjem sebstva i pisanja o sebi bavio se u autobiografskim djelima Zimski dnevnik (Winter Journal, 2012) te Izvještaj iz nutrine (Report from the Interior, 2013). Objavio je 2013. knjigu odabrane korespondencije s J(ohnom) M(axwellom) Coetzeejem (Ovdje i sad: pisma 2008–11. – Here and Now: Letters 2008–11). Pisao je i pjesme, knjige ogleda (Bijeli prostori – White Spaces, 1980; Umjetnost gladovanja – The Art of Hunger, 1982), te scenarije, od kojih se ističe onaj za film Dim (Smoke, 1995) Waynea Wanga, kultno ostvarenje 1990-ih.
Citiranje:
Auster, Paul. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 2.5.2024.
:: opširnije ::
Danijel Dragojević 1934-2024.
KIŠA
Kada te više ne bude, bit ćeš kiša i povremeno
padati po Dubrovniku. Rominjat ćeš, pljuštati, sipiti,
šumiti po krovovima, ulicama, stablima, po vrtovima,
glavama, kišobranima: bit ćeš na svemu i na
pojedinostima, takva će biti narav tvojih dolazaka.
Poslije toliko uspinjanja silazit ćeš u svačiju žeđ; žeđ
ljudi, stvari, kuća i životinja, nicat ćeš, rasti, cvasti,
blistati na svakom licu. Na jednoj i na drugoj strani
neba bit će tvoje nebo.
Već vidiš nekoga tko predvečer na Trećem konalu
izlazi na terasu i gleda kako raspoređuješ zvučnu
tapiseriju po moru, Lokrumu, zidinama, pločnicima
i vlažiš zvukove dominikanskih zvona, udarce godina
i Zelenaka. Grad će biti u zraku, bit će na zemlji,
utjeha imena, glazba što preskače sebe i silazi stubama
u smirenu ludost.
Tko pruži ruku kroz prozor doznat će da je svuda
i da je sam, jedna sjena slobodna od budućnosti. A
zatim? Zatim će pretrčati pas, zatim će se smiriti
brodovi, zatim će se ribe primaknuti površini, zatim
će svetac u niši izaći iz sna, djevojka obrisati lice – i
ti ćeš prestati.
Dragojevićeva poezija naučila nas je gledati, osluškivati, čuditi i diviti se, i sve to na jednom novom jeziku koji nam je u međuvremenu postao blizak i koji se katkad usuđujemo nazvati "svojim", u kojem prepoznajemo sebe i prostor oko nas.
Branislav Obučar, In memoriam Danijel Dragojević: Pjesnik oka i stvari
:: opširnije ::Predrag Lucić (12.2.1964.-10.01.2018.)
Elza Kučera, prva knjižničarka Hrvatske
Elza Kučera
(fotografija iz privatne izbirke Jasne McElroy)
hrvatska psihologinja
(Vinkovci , 22. X. 1883 – Zagreb , 22. VI. 1972 ).
Studirala »specijalnu filozofiju i psihologiju« u Beču, nastavila studij u Zagrebu i u Zürichu, gdje je 1909., kao prva žena iz Hrvatske, doktorirala iz psihologije. Bila je i prva žena knjižničar u Hrvatskoj: od 1909. do umirovljenja 1944. radila je u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, gdje je od 1920. do 1942. bila zamjenica ravnatelja. Suosnivačica je Društva bibliotekara Hrvatske (1948). U Zagrebu (u svojem stanu) imala je privatni laboratorij za eksperimentalnu psihologiju. Potaknula je organizaciju filozofskih kolokvija u Zagrebu 1924-30. te bila suosnivačica i suradnica Revije za filozofiju i psihologiju (1927); članica njemačkog Društva za eksperimentalnu psihologiju. Kao članica radnog odbora za ispitivanje sposobnosti, prilagodila Binet-Simonov test za naše prilike, a 1922. istraživala je osjećajni život u Psihologijskom institutu u Bonnu. Od 1933. do 1936. sudjelovala u izvođenju vježbi na katedri za eksperimentalnu psihologiju u Zagrebu.
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34407
:: opširnije ::Nobelovu nagradu za književnost dobio norveški autor Jon Fosse
.jpg)
Njegov obiman opus napisan na novonorveškom jeziku sastoji se od drama, romana, poezije, eseje, dječje književnosti i prijevoda. Premda je jedan od najizvođenijih svjetskih dramatičara, u posljednje se vrijeme prepoznaje i njegova proza', poručili su iz Švedske akademije.
