Woolf, Virginia

Recepcija u Hrvatskoj

U hrvatskoj književnoj kritici percipirana je ponajprije kao modernistička spisateljica, uz Jamesa Joycea i Williama Faulknera upamćena po virtuoznoj uporabi modernih narativnih tehnika (struja svijesti, unutarnji monolog), čija su djela u izrazitu odmaku od proznih konvencija XIX. stoljeća.

 

Od važnijih prijevoda ističu se Godine (Josip Torbarina, 1946), Svjetionik (Tomislav Ladan, 1974), jedan od hrvatskih prijevodnih vrhunaca moderne svjetske proze, Gospođa Dalloway (Mate Maras, 1981), Orlando: životopis (Jasenka Šafran, 2000), Valovi (Iva Grgić, 2007) i Flush: biografija (Sanja Lovrenčić, 2017).

U novije je doba prepoznata kao autorica osobito feminističkoga usmjerenja, pri čemu se ističu recentniji prijevodi njezinih djela u izdanjima Centra za ženske studije u Zagrebu (prevoditelji Marina Leustek, I. Grgić i Lovro Škopljanac): Vlastita soba (2003), Tri gvineje (2004), Obična čitateljica (2005), Pisma Viti (2008), Između činova (2009), Gospodin Benett i Gospođa Brown (2010), Jakobova soba (2011), Noć i dan (2012) i Izlazak na pučinu (2013).