Ugrešić, Dubravka, hrvatska književnica i prevoditeljica (Kutina, 27. III. 1949). Rusistiku i komparativnu književnost diplomirala 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radila u Zavodu za znanost o književnosti (1974–93). U 1990-ima napustila Hrvatsku; nekoliko je godina provela u Njemačkoj te SAD-u, a od 2001. živi u Amsterdamu. U književnosti se javila knjigama za djecu (Mali plamen, 1971; Filip i Srećica, 1976; Kućni duhovi, 1988). U zbirci kratkih priča Poza za prozu (1978), spojivši stvarnost književnosti i fikcionalnost teksta, progovorila je o detaljima iz svakodnevice. God. 1981. objavila je kratki roman Štefica Cvek u raljama života, rani primjer postmoderne poetike, u kojem, služeći se šivaćom metodologijom, miješa elemente visoke i trivijalne književnosti te pokušava napisati pravu žensku priču. Roman otkriva izrazitu pripovjedačku samosvijest, a priča neprestano komunicira s čitateljem. Zbirka pripovijedaka Život je bajka (1983) okuplja pet priča rađenih po književnim predlošcima u kojima tematizira nemogućnost pronalaženja vlastitoga pripovjedačkog postupka. Autopoetičkim razmišljanjem i spisateljskim pristupom bavi se i u romanu Forsiranje romana reke (1988), u kojem je svako poglavlje pisano u drugom žanru (pornografski roman, ljubavni roman, horor-proza, dnevnička proza), a ponegdje upleće i ludičke postupke književnosti za djecu. Eseji koje je pisala 1990-ih bave se uglavnom krizom identiteta i pitanjima nacionalnosti unutar socijalnih, povijesnopolitičkih i kulturnih okvira, a objavila ih je u europskim časopisima i novinama te u zbirkama Američki fikcionar (1993) i Kultura laži (1996). Potonji literarni eseji (zbirke Zabranjeno čitanje, 2001; Nikog nema doma, 2005; Napad na minibar, 2010) govore o kulturnoj globalizaciji i postkomunističkim iskustvima. Egzilantskim lutanjem i pitanjem sjećanja pozabavila se u romanima Muzej bezuvjetne predaje (2002) i Ministarstvo boli (2004). U romanu Baba Jaga je snijela jaje (2008) bavi se fenomenom starosti i starenja. Autorica je studije Nova ruska proza (1980); s A. Flakerom uredila je deset svezaka Pojmovnika ruske avangarde (1984–93), priredila je i prevela neka djela D. Harmsa, priredila antologiju alternativne ruske proze Pljuska u ruci (1989) te je autorica nekoliko filmskih scenarija (U raljama života, 1984., To nije moj život, to je samo privremeno, 1985., i Za sreću je potrebno troje, 1985., R. Grlića, te Kako preživjeti do prvog, 1986., S. Tribuson).